Udruga gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije

Osobna asistencija
Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.
Navedenim se postiže prelazak s medicinskog i socijalnog modela na model ljudskih prava u radu s osobama s invaliditetom.
Osobnom asistencijom potiče se samostalnost osobe s invaliditetom, te osoba preuzima i određene odgovornosti vezane uz sukreiranje usluge i provedbu usluge.
Najvažnija postavka osobne asistencije je da sam korisnik samostalno kreira uslugu - odabire tko će mu pružati osobnu asistenciju, odabire aktivnosti za koje treba asistenta i način kako će ona biti pružana.
Osobna asistencija pridonosi većoj realizaciji prava osoba s invaliditetom koja su definirana u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.
Uvjeti za ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije vezani uz stupanj invaliditeta i funkcionalne sposobnosti usklađeni su s Uredbom o metodologijama vještačenja.
ŠTO JE KOMUNIKACIJSKI POSREDNIK
Komunikacijski posrednik je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja prenosi informaciju između osobe s oštećenjem sluha ili gluhoslijepe osobe i čujuće okoline, i to u obliku komunikacije koju preferira osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepa osoba
Komunikacijski posrednik za gluhe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku.
Komunikacijski posrednik – most koji omogućuje ravnopravnu komunikaciju
Komunikacija je jedno od temeljnih prava svakog čovjeka. Za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe pristup informacijama i mogućnost kvalitetne komunikacije ponekad zahtijevaju dodatnu podršku. Upravo tu važnu ulogu ima komunikacijski posrednik – osoba koja svojim znanjem, vještinama i razumijevanjem različitih komunikacijskih sustava omogućuje lakše i ravnopravnije uključivanje u svakodnevni život.
Prema Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba, komunikacijski posrednik je osoba koja posjeduje odgovarajuća znanja, vještine i sposobnosti za korištenje hrvatskog znakovnog jezika ili drugih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku. Korisnik ima pravo odabrati sustav komunikacije koji mu najviše odgovara.
Što radi komunikacijski posrednik?
Komunikacijski posrednik nije samo prevoditelj. Njegova je uloga šira – pružiti komunikacijsku podršku osobi kako bi mogla razumjeti informacije, izraziti svoje potrebe, sudjelovati u razgovoru i ostvarivati svoja prava u različitim životnim situacijama.
Ovisno o potrebama korisnika, komunikacija se može odvijati na hrvatskom znakovnom jeziku, prilagođenom hrvatskom znakovnom jeziku ili drugim sustavima komunikacije, poput simultane znakovno-govorne komunikacije, ručne abecede, titlovanja, daktilografije, očitavanja govora s lica i usana, pisanja na dlanu ili uz korištenje tehničkih pomagala.
Podrška komunikacijskog posrednika može biti posebno važna u obrazovanju, na radnom mjestu, kod liječnika, u institucijama, prilikom ostvarivanja socijalnih prava, u kulturnim i društvenim aktivnostima te u drugim svakodnevnim situacijama.
Zakon izričito prepoznaje pravo gluhih i gluhoslijepih osoba na korištenje komunikacijske podrške u svim životnim situacijama kada je ona potrebna za ravnopravno sudjelovanje.
Koje kompetencije treba imati komunikacijski posrednik?
Obrazovanje za komunikacijskog posrednika obuhvaća mnogo više od samog poznavanja znakovnog jezika. Iz sadržaja programa i kompetencija izdvajaju se:
-
poznavanje uzroka, vrsta i stupnja oštećenja sluha
-
poznavanje hrvatskog znakovnog jezika i drugih oblika komunikacije
-
poznavanje manuelnih oblika komunikacije i ručne abecede
-
razumijevanje različitih tipova i modela prevođenja
-
razumijevanje komunikacijskog procesa
-
poznavanje osnovnih obilježja kulture Gluhih
-
sposobnost prilagodbe komunikacije različitim potrebama korisnika
-
poznavanje načina komunikacije s gluhim, nagluhim i gluhoslijepim osobama
-
sposobnost pružanja kvalitetne komunikacijske podrške u različitim životnim situacijama
-
poznavanje posebnosti komunikacije s gluhoslijepim osobama, uključujući opisivanje okoline i vođenje/pratnju.
Važno je naglasiti da suvremeni programi osposobljavanja uključuju i teme poput bio-psiho-socijalnih osobitosti gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba, komunikacije, jezika i govora, tehnika pružanja komunikacijske potpore, prava korisnika, etičkih načela te suradnje s drugim sudionicima.
Komunikacijski posrednik mora znati – ali i razumjeti
Kvalitetan komunikacijski posrednik ne treba samo „znati znakove“. Mora razumjeti osobu, njezine komunikacijske potrebe, situaciju u kojoj se komunikacija odvija i sustav komunikacije koji korisnik preferira.
To zahtijeva razvijene komunikacijske vještine, fleksibilnost, odgovornost, poštivanje privatnosti i profesionalne etike. Posebno je važno da posrednik ne nameće način komunikacije, već se prilagođava korisniku i njegovim potrebama.
Kod gluhoslijepih osoba komunikacijska podrška može uključivati dodatne prilagodbe, primjerice prilagođeni ili taktilni znakovni jezik, opisivanje okoline i vođenje u vidu pratnje.