top of page
Learning Sign Language

Osobna asistencija

 

Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

​

Navedenim se postiže prelazak s medicinskog i socijalnog modela na model ljudskih prava u radu s osobama s invaliditetom.​

​

Osobnom asistencijom potiče se samostalnost osobe s invaliditetom, te osoba preuzima i određene odgovornosti vezane uz sukreiranje usluge i provedbu usluge.​

​

Najvažnija postavka osobne asistencije je da sam korisnik samostalno kreira uslugu - odabire tko će mu pružati osobnu asistenciju, odabire aktivnosti za koje treba asistenta i način kako će ona biti pružana.

​

Osobna asistencija pridonosi većoj realizaciji prava osoba s invaliditetom koja su definirana u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.

​​​

Uvjeti za ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije vezani uz stupanj invaliditeta i funkcionalne sposobnosti usklađeni su s Uredbom o metodologijama vještačenja.​

 

 

ŠTO JE KOMUNIKACIJSKI POSREDNIK

​

Komunikacijski posrednik je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja prenosi informaciju između osobe s oštećenjem sluha ili gluhoslijepe osobe i čujuće okoline, i to u obliku komunikacije koju preferira osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepa osoba

​

Komunikacijski posrednik za gluhe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku.

​

Komunikacijski posrednik – most koji omogućuje ravnopravnu komunikaciju

Komunikacija je jedno od temeljnih prava svakog čovjeka. Za gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe pristup informacijama i mogućnost kvalitetne komunikacije ponekad zahtijevaju dodatnu podršku. Upravo tu važnu ulogu ima komunikacijski posrednik – osoba koja svojim znanjem, vještinama i razumijevanjem različitih komunikacijskih sustava omogućuje lakše i ravnopravnije uključivanje u svakodnevni život.

Prema Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba, komunikacijski posrednik je osoba koja posjeduje odgovarajuća znanja, vještine i sposobnosti za korištenje hrvatskog znakovnog jezika ili drugih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku. Korisnik ima pravo odabrati sustav komunikacije koji mu najviše odgovara.

​

Što radi komunikacijski posrednik?

Komunikacijski posrednik nije samo prevoditelj. Njegova je uloga šira – pružiti komunikacijsku podršku osobi kako bi mogla razumjeti informacije, izraziti svoje potrebe, sudjelovati u razgovoru i ostvarivati svoja prava u različitim životnim situacijama.

Ovisno o potrebama korisnika, komunikacija se može odvijati na hrvatskom znakovnom jeziku, prilagođenom hrvatskom znakovnom jeziku ili drugim sustavima komunikacije, poput simultane znakovno-govorne komunikacije, ručne abecede, titlovanja, daktilografije, očitavanja govora s lica i usana, pisanja na dlanu ili uz korištenje tehničkih pomagala.

Podrška komunikacijskog posrednika može biti posebno važna u obrazovanju, na radnom mjestu, kod liječnika, u institucijama, prilikom ostvarivanja socijalnih prava, u kulturnim i društvenim aktivnostima te u drugim svakodnevnim situacijama.

Zakon izričito prepoznaje pravo gluhih i gluhoslijepih osoba na korištenje komunikacijske podrške u svim životnim situacijama kada je ona potrebna za ravnopravno sudjelovanje.

​

Koje kompetencije treba imati komunikacijski posrednik?

Obrazovanje za komunikacijskog posrednika obuhvaća mnogo više od samog poznavanja znakovnog jezika. Iz sadržaja programa i kompetencija izdvajaju se:

  • poznavanje uzroka, vrsta i stupnja oštećenja sluha

  • poznavanje hrvatskog znakovnog jezika i drugih oblika komunikacije

  • poznavanje manuelnih oblika komunikacije i ručne abecede

  • razumijevanje različitih tipova i modela prevođenja

  • razumijevanje komunikacijskog procesa

  • poznavanje osnovnih obilježja kulture Gluhih

  • sposobnost prilagodbe komunikacije različitim potrebama korisnika

  • poznavanje načina komunikacije s gluhim, nagluhim i gluhoslijepim osobama

  • sposobnost pružanja kvalitetne komunikacijske podrške u različitim životnim situacijama

  • poznavanje posebnosti komunikacije s gluhoslijepim osobama, uključujući opisivanje okoline i vođenje/pratnju.

Važno je naglasiti da suvremeni programi osposobljavanja uključuju i teme poput bio-psiho-socijalnih osobitosti gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba, komunikacije, jezika i govora, tehnika pružanja komunikacijske potpore, prava korisnika, etičkih načela te suradnje s drugim sudionicima.

​

Komunikacijski posrednik mora znati – ali i razumjeti

Kvalitetan komunikacijski posrednik ne treba samo „znati znakove“. Mora razumjeti osobu, njezine komunikacijske potrebe, situaciju u kojoj se komunikacija odvija i sustav komunikacije koji korisnik preferira.

To zahtijeva razvijene komunikacijske vještine, fleksibilnost, odgovornost, poštivanje privatnosti i profesionalne etike. Posebno je važno da posrednik ne nameće način komunikacije, već se prilagođava korisniku i njegovim potrebama.

Kod gluhoslijepih osoba komunikacijska podrška može uključivati dodatne prilagodbe, primjerice prilagođeni ili taktilni znakovni jezik, opisivanje okoline i vođenje u vidu pratnje.

​

​

​

​

​

​

Korisnici koji su izabrali Udrugu gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije kao svog pružatelja socijalne usluge (te dostavili rješenja od Zavoda za socijalnu skrb), uslugu komunikacijskog posrednika  mogu zatražiti putem sms-a, na e-mail ili osobno u Udruzi.
bottom of page